Ove godine predsjeda jedan žiri.

U žiriju se nalaze hrvatska glumica Sandra Lončarić, redatelj Eduard Galić i skladatelj Dalibor Grubačević.

ŽIRI 17. VUKOVAR FILM FESTIVALA

SANDRA LONČARIĆ

Rođena je 1974. godine u Švicarskoj. S roditeljima seli u Hrvatsku u Našice gdje završava osnovnu i srednju školu. Akademiju dramske umjetnosti upisuje 1992. te diplomira 1996. godine. Od te godine je u stalnom angažmanu HNK Osijek gdje se smatra glumačkom prvakinjom. Uz to, 1998. osvojila je Veliku zlatnu arenu za ulogu Stele u filmu Zavaravanje Željka Senečića. Iste godine snima i film Crvena prašina Zrinka Ogreste koji osvaja Nagradu publike na Pula film festivalu 1999. godine. Uz filmske uloge, ostvarila je brojne kazališne uloge te osvajala brojne nagrade, između ostalih za predstave Pidžama za šestero, Paralelni svjetovi te Unterstadt.

EDUARD GALIĆ

Hrvatski televizijski i filmski redatelj te scenarist (Trogir, 11. kolovoza 1936). Diplomirao je 1960. arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Debitirao je kao TV-redatelj 1963. adaptacijom romana Janka Leskovara Propali dvori za Televiziju Zagreb, a filmsku karijeru započeo nizom zapaženih kratkometražnih dokumentarnih i igranih filmova 1965.–69., među kojima se ističu Sunt lacrimae rerum (1965.), Predvečerje (1966.), Klesari (1968.), Istarska pjesmarica (1969.) i Majka Božja Letnička (1972.). Istaknute su mu TV-adaptacije Posljednji Stipančići, Dnevnik Očenašeka, Sam čovjek, Putovanje u Vučjak (TV-serija u 15 epizoda, prema drami M. Krleže, 1986.–87.; također igrani film Horvatov izbor, 1985.), Svila, škare i Tuđinac (miniserija, prema romanu Dinka Šimunovića, 1992.), i adaptacije kazališnih predstava Muka sv. Margarite (1973.), Novela od kapetana (1980.) i Krležijada (1996.). Također, režirao je šest od 14 epizoda zapažene ratne TV-serije Nepokoreni grad (1982.). Režirao je i nekoliko dugometražnih igranih filmova (Crne ptice, Za ona dobra stara vremena, 2018.; Šesti autobus,2022.) te dokumentarnu seriju u 30 nastavaka Heroji Vukovara (2008.). Dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo (2015.).

DALIBOR GRUBAČEVIĆ

Dalibor Grubačević rođen je u Koprivnici, gdje je odrastao i školovao se. Godine 1993. upisao je Studij za socijalni rad na Pravnom fakultetu u Zagrebu, ali je dvije godine poslije prekinuo studij te se posvetio glazbi. Do danas je surađivao s mnogim uglednim hrvatskim redateljima, primjerice Brankom Ištvančićem (Duh u močvari, Most na kraju svijeta), Mirom Andrićem (Hrvatsko vodeno blago), Mirom Brankovićem (U potrazi za Markom Polom), Nenadom Puhovskim (Zajedno), Dominikom Sedlarom (Razgovor) i drugima, za čije je filmove skladao glazbu. Skladajući filmsku glazbu, Grubačević vrlo uspješno spaja razne glazbene žanrove i klasičnu  orkestraciju s elektroničkim zvukovima i glazbalima. Dobitnik je nagrade za najbolju glazbu 2010. godine na Danima Hrvatskog Filma za film Zajedno redatelja Nenada Puhovskog kao i diskografske nagrade Porin 2013. godine za serijal U potrazi za Markom Polom redatelja Mire Brankovića. Također je osvojio nagradu Crystal Pine na International Sound & Film Music Festivalu 2022. godine za film Razgovor. Grubačević kao glazbenik jednako uspješno djeluje na području pop-, rock- i etno glazbe. Surađivao je s pjevačima i kantautorima Tošom Proeskim, Miroslavom Evačićem, Sašom Lozarom, Leom Deklevom, Aljošom Šerićem i drugima.