Arsen Oremović, redatelj dokumentarnog filma Treći svijet, koji će imati hrvatsku premijeru na 19. Vukovar Film Festivalu, u intervjuu otkriva duboku i osobnu povezanost s legendarnim zagrebačkim bendom Haustor. Njegov film nije samo biografski prikaz, već istražuje kreativnu dinamiku između Darka Rundeka i Srđana Sachera, te njihov utjecaj na glazbenu scenu bivše Jugoslavije.

Vaš film Treći svijet čini se nema pretenziju tek ispričati priču o istoimenom kultnom albumu Haustora – koji je to „treći svijet“ o kojemu progovarate kroz ovaj film? Koja je glavna poruka ili misija filma?

„Treći svijet“ u ovom slučaju nije geografski ni politički pojam, nego stanje koje nastaje kad se sudare dvije različite perspektive i stvori nešto što prije nije postojalo. U ovom slučaju – dvije biografije, dva odrastanja, dva lica grada, dva potpuno različita karaktera. Ta energija njihovog kratkog, ali intenzivnog zajedničkog rada stvorila je jedan poseban svijet. Ali to je i stanje koje nastaje kad se stvari izvuku iz svojih uobičajenih okvira i dobiju nova značenja. Film govori o tome kako se takvi svjetovi rađaju i opstaju u nama, i to mi je važnije od pukog prepričavanja faktografije.

U filmu se po prvi put zajedno pojavljuju Darko Rundek i Srđan Sacher. Kako je došlo do tog zajedničkog susreta pred kamerama?

Oni su godinama u korektnom kontaktu i razmjeni ideja, ali nikad nisu zajednički stali pred kameru da govore o svom radu. Do susreta je došlo prirodno, kad sam ih pozvao da im predstavim ideju filma i pokušamo naći zajednički jezik oko toga kako bi mogao izgledati. Oni ne rade ništa ako u tome ne vide smisao – a smisao je pitanje sadržaja, ne vlastitog pozicioniranja. Zato sam znao da ih ne smijem stavljati u sentimentalni okvir “ponovnog okupljanja”, nego ih pustiti da budu današnji Rundek i Sacher. Tako je susret postao zanimljiviji – bez nostalgije, s razgovorom dvoje zrelih ljudi o vremenu kad su stvarali zajedno i o tome gdje danas vide smisao u svemu tome.

Kako je došlo do toga da je poduzetnik Emil Tedeschi postao jedan od producenata filma? Kakva je bila njegova uloga u realizaciji projekta?

Emil je dugogodišnji ljubitelj Haustora, koji je i prije mene pokušavao potaknuti njihovo okupljanje. Dobro poznaje dinamiku njih dvojice i rock bendova, što mi je u ovom procesu bilo dragocjeno. Nakon što je u ožujku vidio spot za Treći svijet Dub 2025., nazvao me i ponudio pomoć. Rekao sam mu da prvo pogleda radnu verziju filma, jer ovo nije klasični glazbeni dokumentarac. Pogledao ju je i uključio se isključivo partnerski – ne pokroviteljski, a posebno ne sponzorski – te riješio i neke nepotrebno zakomplicirane odnose oko prava na snimke koji su mogli zakočiti projekt.

Kakva su vaša očekivanja od hrvatske premijere na 19. Vukovar Film Festivalu?

U Vukovaru sam gostovao dvaput. Prvi put 2014. s dokumentarcem U braku sa švicarcem, koji je, kao i ovaj film, imao “vatreno krštenje” u Sarajevu – tamo je dobio nagradu, a zatim i Grand Prix u Vukovaru. Ove godine ne očekujem ništa osim iskrene reakcije publike; to nam je prvi susret s gledateljima u Hrvatskoj. Nadam se da će i tamo prepoznati da film govori o univerzalnim stvarima, ne samo o glazbi Haustora i ne samo o Zagrebu jer vjerujem da svi gradovi mogu biti tako inspirativni pravim ljudima, kao što je njima bio njihov.

Haustor je bio i ostao jedan od najvažnijih bendova na domaćoj glazbenoj sceni. Kako biste opisali njegov utjecaj danas?

Danas ih se sluša drukčije nego onda. Više se cijeni slojevitost i hrabrost izraza, a manje se uspjeh mjeri hitom kalibra Moja prva ljubav. Treći svijet kao album morao je izlaziti iz sjene tih očekivanja publike i diskografa, pa mu je trebalo vremena da se shvati kao jedno od najboljih i najutjecajnijih izdanja s ovih prostora.

Kako je rad na ovom filmu utjecao na vaš osobni odnos prema Haustoru i njihovoj glazbi?

Haustor me pratio od tinejdžerskih dana, ali ne samo kao bend čije sam pjesme znao napamet, nego kao svijet u koji sam ulazio. Rad na filmu taj je odnos produbio i učinio osobnijim. S jedne strane, bolje sam razumio kako funkcionira njihov kreativni proces, a s druge sam shvatio da neke stvari bolje ne dirati – jer upravo iz te misterije dolazi čarolija.

Koji su vaši planovi za sljedeći projekt? Možete li nam otkriti na čemu trenutno radite ili što vas u budućnosti zanima?

Sve je zasad u fazi priprema i razvoja jer mi je sljedećih nekoliko mjeseci glavni prioritet promocija Trećeg svijeta. Već sada imamo pozive, praktički bez ijedne prijave filma, gotovo do kraja godine, pa se i moji budući planovi mogu mijenjati. No, sigurno je da me i dalje zanima istraživanje unutarnjih svjetova i načina na koji se ti prostori mogu filmski oblikovati – bilo kroz izbor tema, bilo kroz stil pripovijedanja. Iz tog interesa došla je i, prvi put u životu, ideja za dječju priču, koja se pojavila iznenada i bez kalkulacije. A tu je i nekoliko drugih projekata, pa gdje me put mašte, interesa i vanjskih okolnosti odvede.

Izvor: Robert Bubalo / Večernji list za Vukovar film festival