Već u popodnevnim satima (17:00), u Paviljonu II Gradskog muzeja Vukovar, čeka nas dokumentarna poslastica Vude, ti si pobijedio crnogorskog redatelja Senada Šahmanovića. Film je arhivski ep o Dušanu Vukotiću, prvom i jedinom hrvatskom dobitniku Oscara, i to za najbolji animirani film Surogat 1961. godine. Osim Vukotićevih crtića, dokumentarac donosi arhivske snimke, intervjue s njim i suprugom, rasprave s animatorima te pogled na tadašnji partijski sustav koji je umjetnike prisiljavao da pristupe Savezu komunista. Početak 1990-ih donosi rat i nove okolnosti, a Vukotiću je zabranjen ulazak u Zagreb film. Zašto? Je li do ovog šikaniranja velikog hrvatskog umjetnika došlo zato što je bio Crnogorac? Ili zato što je bio član Partije? Ili zato što je, kako misli Vinko Brešan, bio prevelik za gomilu malih i nebitnih ljudi oko sebe koji su se dokopali moći? Trebate pogledati ovaj film kako biste saznali kakva je bila sudbina Oscarovca Vukotića.
U 19:30 na istoj lokaciji slijedi hrvatska premijera dokumentarca Treći svijet Arsena Oremovića, koji istražuje kreativnu dinamiku između Darka Rundeka i Srđana Sachera, osnivača kultnog zagrebačkog benda Haustor. Kroz arhivske snimke, intervjue i novo okupljanje benda u studiju, film prikazuje kako su njihove različite osobnosti i pristupi glazbi spojeni u jedinstven umjetnički izraz. Intervjui s Rundekom i Sacherom, koji su prvi puta zajedno pred kamerama nakon 40 godina, unose neočekivane tonove, glasove koji nadopunjuju tihu dramatiku prikazanih scena. Film je suptilan u formi, ali nemilosrdan u dojmu - ostaje u glavi poput pjesme koja polako otvara slojeve svojih stihova.
Glavna pozornica Perivoja dvorca Eltz (20:30) donosi canneskog pobjednika Sasvim slučajni incident iranskog velikana Jafara Panahija, uz prethodni kratki film Žarko, razmazit ćeš dite. Panahi, dugogodišnji politički zatvorenik kojemu je godinama bilo zabranjeno snimati ponovno dokazuje svoju genijalnost: jedan običan incident iz života iranske obitelji prerasta u univerzalnu priču o društvu, krivnji i tihim trenucima koji sve mijenjaju. Kamera je mirna, drama se rađa iz tišine, što film čini iznimno snažnim i duboko dirljivim.
Film je, vizualno gledano, ogoljen, kamera se ne razmeće, kadar je statičan, gotovo dokumentaristički. Upravo ta suzdržanost daje težinu svakoj riječi i svakom pogledu. Dijalozi nisu literarno dotjerani, nego upravo neugodno realistični, pa gledatelj ima dojam da je svjedok nečega što se događa sada, pred njegovim očima. U tome leži snaga filma: izbjegava spektakl, a opet ostavlja snažan trag.
Iako je fabula linearna, u pozadini se stalno osjeća puls društva koje gura pod tepih neugodne situacije, sve dok one ne eskaliraju. Sasvim slučajni incident nije film koji će publiku zavesti brzinom ni spektaklom, ali je film koji će se zadržati dugo nakon projekcije u mislima, u tihom propitivanju vlastite pasivnosti pred malim događajima. Upravo ta tiha upornost filma čini ga vrijednim festivalskog trenutka u Vukovaru.
U isto vrijeme, na drugoj lokaciji, u dvorani Hrvatskog doma Vukovar, gleda se Amrum (hrvatska premijera) Fatiha Akina, redatelja koji je tijekom karijere pokazao izvanredno oko za ljudsku intimnost i društvene napetosti. Već sam naslov sugerira lokaciju na kojoj se odvija radnja - otok Amrum - ali ono što film radi nije samo prikaz pejzaža: riječ je o prostoru u kojem se susreću prošlost i sadašnjost, želje i strahovi, i gdje se granice između ljubavi i otuđenja brišu poput pijeska pod plimom.
Amrum je film o malim odlukama koje nose teške posljedice, o tišini koja ponekad govori više od riječi i o mjestima koja postaju zrcala naših unutarnjih stanja. Iako možda neće zavladati festivalom svojim efektnim obratima, njegov utjecaj ostaje u tišini nakon projekcije, u promišljanju gledatelja o svojim odnosima, o stvarima koje ostaju neizgovorene, ali koje oblikuju život.
